Bio sam tamo Gospodine… Prošle sam večeri bio u štalici… Čekao sam Tvoje rođenje… Vladala je tišina i velika nestrpljivost. Promatrao sam Tvoju Majku Mariju koja je bila radosna i nije radost skrivala. Bila je puna oduševljenja jer je znala da na svijet donosi Tebe, Boga i Sina. Josip je stajao sa strane i tiho promatrao, ali činio mi se malo nestrpljivim. Znaš i sam, Kriste, da je htio napustiti Mariju no anđeo ga je spriječio. Sada vidim da mu nije žao što je ostao. Oko nas su bile životinje koje su također znale da se nešto događa. Vladalo je uzbuđenje. U tom okruženju Ti si se rodio.
Povila te Marija u pelene i položila, onako malenog i krhkog u jasle. Promatrao sam njezino majčinsko lice tada. Lice joj je odsijevalo radošću i blaženstvom. Prepoznala je u Tebi ljubljenoga Sina, ali i ono najvažnije – Boga. Josip je također prišao i zagledao se u tebe. Taj čovjek šutnje kao da Ti se klanjao jer je shvatio koliko velikoga Boga vidi pred sobom u liku male bebe. Znaš, Gospodine, prošle sam večeri u štalici naučio pored sv. Josipa kako je važno i šutjeti. Šutjeti znači Tebe čekati i Tebi se predati. Šutjeti znači dopustiti Tebi da govoriš, dopustiti Tebi da djeluješ…Kada ušutim Bog može djelovati, jasno poručuje sv. Josip.
Začuli smo tada kako netko dolazi. I uđoše u štalicu tri čovjeka. Tri mudraca, maga s Istoka. Stao sam sa strane i promatrao. Razgovarali su, komentirali, a onda odjednom počeli prilaziti… Nosili su nešto… Pokloniše se, pružiše darove: zlato velikome kralju, tamjan pravome Bogu i smirnu njegovu ukopu… Shvatio sam tada, Gospodine, koliko me ljubiš već sada kao beba. Došao si da mene spasiš. Ti pravi Bog, veliki Kralj, došao si umrijeti… Ljudskom razumu ludost, no Tebi cilj – roditi se za druge, umrijeti za druge… Hvala ti Gospodine!
Uđoše u tome trenutku i pastiri. Rekli su da su im anđeli poručili što se događa. Odmah su ostavili stada i došli u štalicu. Koja hrabrost, koja vjera. Nisu čuli za tebe ranije, no ipak su odmah došli i bez imalo rezerve i straha poklonili ti se i prinijeli ti dar, ono što su imali – malog janjca.
Tada i ja padoh na koljena pored tebe. Promatrao sam krhkost maloga djeteta i u očima dječjim ugledao snagu koju samo Bog ima. Što da ti poklonim? Što da ti dam, nemam ništa? Tada odlučih i rekoh ti: evo ti moje srce Gospodine, uzmi ga, neka bude Tvoje i Ti se nastani u njemu.
Neka ti je sretan rođendan, Gospodine!