Započinjemo još jedno vrijeme Korizme koje nas na poseban način poziva na obnovu ljubavi prema žrtvi, molitvi te djelima milosrđa. I kao i uvijek, mnogi će donositi odluke odricanja od slatkiša, kave, cigareta i mnogočega drugoga. Nema ništa loše u navedenim odlukama, dapače, kad bi one rezultirale i djelom ljubavi pa kad bismo sve što smo uštedjeli ne kupujući ono čega smo se odrekli znali usmjeriti na siromašne i potrebite, zasigurno bi navedeno odricanje zadobilo novu i ljepšu dimenziju i svrhovitost. Biti spreman odreći se nečega stoga i znači znati otvoriti srce za drugoga, imati osjećaj za drugoga i gajiti iskrenu brigu za drugoga. Dapače, odricanje je disciplina koja nas odgaja i mijenja te nam pomaže da, kako će reći sveti Pavao, živimo po Duhu a ne samo po tijelu.
Svakako najznačajnija praksa odricanja jesu post i nemrs. Post je odricanje od hrane. Postiti možemo potpuno o kruhu i vodi ili pak uzimajući jedan obrok dnevno (jednom se do sitosti najesti). Nemrs je pak uzdržavanje od mesa i mesne hrane i obvezuje nas u sve korizmene petke a preporuča se u sve petke u godini. Post obvezuje sve vjernike od 18. do 60. godine života a nemrs od 14. godine nadalje.
Kao vjernici obavezni smo postiti na Čistu srijedu i Veliki petak a preporuča se i češće ukoliko nam zdravlje to dopušta. Cilj je dakle posta zaista doživjeti glad; to ne znači jesti više puta u danu nego se zaista odreći hrane. Može djelovati čudno – zašto gladovati, zar je to Bogu milo? Glad koju osjećamo trebala bi u nama probuditi želju za čišćenjem svega što je u nama nečisto; ta glad tijela želi nas osvijestiti da srce mora uvijek iznova sve više gladovati za Bogom, da želi gladovati za Euharistijom, molitvom, oproštenjem i milosrđem. Glad koju osjećamo u tijelu podsjeća nas dakle na duhovnu glad koju smo pozvani gasiti upravo s Gospodinom i pred Gospodinom.
S druge strane post je dobra disciplina odgoja srca i obraćenje od grijeha. Crkveni oci često su napominjali da onaj tko zna obuzdati glad tijela uspjet će obuzdati i druge tjelesne požude i napasti. Post tako postaje dobro sredstvo obraćenja, dobra vježba u disciplini čistoće tijela, misli i želja.
Na koncu, post je i žrtva protkana molitvom i upravo ovo jest važno. Postiti bez molitve znači tek samo gladovati; moliti dok se posti znači prikazivati Bogu ugodnu žrtvu bilo kao pokoru za grijehe bilo na neku nakanu koja nam je u srcu. Važno je stoga ne zaboraviti upravo ovu dimenziju posta osobito onih dana kada je post obavezan. Tih dana hrane će biti manje ili je neće biti uopće ali zato bi molitve trebalo biti puno više i brzo će srce primijetiti kako Bog zaista djeluje i pokazuje se velikim u životu pojedinca.
Nemojmo se bojati prakse posta i odricanja od hrane; neka nam post postane dragom žrtvom i molitvom; ukoliko nam zdravlje to dopušta odlučimo ove Korizme možda i češće postiti dopuštajući Gospodinu da nas očisti, ojača i obnovi te zaista budemo sve više gladni Njega i Njegove riječi kako bismo onda znali ugasiti konkretnu glad braće i sestara koji su u potrebi ali i biti novi ljudi, drugačiji ljudi, ljudi Uskrsa kojemu idemo u susret.